Vijenac 587 - 588

Književnost

Tonko Maroević

Sjećanje na Slobodana Novaka (1924–2016)

Jednosmjerno more, neizmjerno otočje

Slobodan Novak je kao malo koji drugi pisac našeg doba zaslužio puno poštovanje i zadužio nas autentičnim i originalnim viđenjem epohalnih dilema i aporija. Nitko poput njega nije bolje i potpunije izrazio gubitničku poziciju čovjeka lišenoga metafizičke utjehe i prevarenoga od društvenih ...

Zlatko Kramarić

Uz roman Ivice Đikića Beara

Površno o tragičnom

Đikić je ostao na površini teme, a nije zagrebao dublje i progovorio o našoj jugoslavenskoj, socijalističkoj stvarnosti u cijeloj njezinoj kompleksnosti. Jer nju nije moguće svesti samo na pozitivne elemente, a ne analizirati i one manje vidljive, npr. posvemašnju militarizaciju društva, jer ...

Božidar Alajbegović

Svjetska književnost: Saadat Hasan Manto, Preko granica, prev. Krešimir Krnic

Proza o patnji

Saadat Hasan Manto najvažniji je autor kratkih priča indijskoga potkontinenta prve polovice 20. stoljeća

Ljerka Car Matutinović

Bajkovita poetska suglasja

Sanja Ivić

IN MEMORIAM ELIE WIESEL (1928–2016)

Svjedok zločina

Elie Wiesel do posljednjeg je daha govorio i svjedočio o opasnosti zatvaranja očiju pred netolerancijom, ugnjetavanjem i mržnjom

Lada Žigo Španić

Nova knjiga eseja: Marina Šur Puhlovski, Književnost me iznevjerila (Eseji s margine)

Iskreno o kulturi laži i kiča

Marina Šur Puhlovski ispisuje dijagnozu današnje oboljele književnosti, upire prstom u njezine metastaze koje postaju rak-rana cijele kulture, od nadobudnih teoretičara do kulture kiča, u kojoj su književni igrači posve potisnuli književne tragače

Ozana Iveković

Razgovor: Stefan Hertmans, pisac

Umjetnost je središte života

Ljudi su u stanju u kinu plakati zbog psa, a zatim udariti prosjaka kada izađu iz kina. Moramo ih ponovno naučiti da se u umjetnosti radi o životu. Umjetnosti je svrha da potakne našu empatiju, otvorenost, sposobnost razumijevanja drugih

Sead Begović

U SPOMEN NIKICI PETRAKU (1939–2016)

Ljubavna pjesma o sudbini svijeta

Petrakova poezija imperij je koji se ne raspada unutrašnjom revolucijom, već se usavršava i širi u mnoštvenost motiva o biti ljudske egzistencije i duhovnosti

Vijenac 587 - 588

587 - 588 - 15. rujna 2016. | Arhiva

Klikni za povratak